Yammatov Amsterdam

Ima već dugo da smo osvojili Amsterdam a ustvari, kao kod gotovo svakog grada koji smo posjećivali, bilo je obrnuto …. ti gradovi osvajali su nas. Amsterdam nas je prihvatio otvoreno baš kao i onih 130 različitih nacionalnosti koje ovdje žive a nismo imali potrebe pitati se je li zaista, kao što jest, jedan od najsigurnijih gradova u Europi. Bezbrižno smo biciklirali njegovim mostovima većim i manjim, lutali kanalićima i pitali se – što s tim silnim turistima, kako li se ovaj grad tako neopterećeno s njima nosi i uvjereni smo i danas da postoje oni koji se protiv takvog gužvovitog turizma bore. Dobro smo proučili priču četvrti crvenih svjetiljki i coffee shopova i sve to dobro međusobno prodiskutirali u Muzeju filma EYE. Silno nam je bila zanimljiva činjenica da ovdje postoji selo za dementne, Hogewey i pomislili smo – kojeg li samo solidarnog društva.

U to doba Yammat je posebno privukao StartupFest Europe, festival koji je Amsterdam slavio kao meku start up svijeta i pred mikrofonom nam se na tom putovanju izmijenjalo i diplomata i biznismena a mi sami otišli smo u Tehnološki hub TQ. Zgrada u kojoj se nalazi nekoliko je koraka od poznate amsterdamske plutajuće tržnice cvijeća, u samom centru grada, kod same zamke turiste prepune kričavih suvenira i tulipana svih boja. I baš tu bio je TQ, prava tvornica ideja, kreativnosti i poduzetničkog potencijala.

Taj je amsterdamski hub bio osnovao Google, odnosno Google za poduzetnike a što je samo jedna od njihovih ispostava diljem 125 država svijeta u kojoj startupovima osiguravaju prostore i infrastrukturu za rad, ali i puno više od toga – priliku za umrežavanje s drugim entuzijastima, znalcima i profesionalcima kako bi širili svoje poslovanje. Mjesto je to na kojem nikada nećete prestati učiti – piše na webu TQ-a, i sve to za 350 eura po radnom stolu mjesečno. Na nekima od njih rade ekipe Ubera, Stripea, Streama, Twitter Countera te jedno – na ovim prostorima, ali i šire, dobro poznato ime: Monolith. “Ovo je moja Odiseja, samo ne u svemiru nego u Amsterdamu“, rekao je u jednom intervjuu Martin Birač, osnivač i suvlasnik tvrtke Monolith pa je odmah jasnije da ime dolazi od poznatog filma Stanleya Kubricka, Martinova omiljenog redatelja. Monolithova odiseja zamah je dobila u rujnu 2012. godine i za nekoliko godina postala jedna tvrtki koje oko sebe okupljaju neke od najvećih imena prodajnog biznisa.

Druga posebna priča iz Amsterdama koja nas je tamo obuzela bila je priča o Profesoru Lutzu. U to doba Radovan Lučić Lutz još je živio u gradu u koji je stigao prije 30-ak godina i predavao na Sveučilištu u Amsterdamu, na Odsjeku za slavenske jezike i kulturu. Njegova amsterdamska priča počela je ustvari u Zagrebu, 1985., financijska je bila kriza i harala je inflacija a jednom tada klincu bilo je toga naprosto dosta. S dvadeset dvije godine nit je imao bend, nit curu nit perspektivu i … tada odlučuje – bolje od toga je radit u amsterdamskoj luci za dvjestotinjak tadašnjih guldena. Tog tada amsterdamskog anonimusa, pridošlicu iz poharane zemlje a zapravo ovdje dobro poznatog Lutza dobru su znali dotad u krugovima bivše jugoslavenske punk rock scene, pamti ga ona kao onoga koji je svirao s masu njih – Davorom Slamnigom, Psihomodo Popom, Trobecovim krušnim pećima, Ex Lexom, Korowa barom na primjer. I baveći se kulturom, običajima i jezikom postaje predavačem na amsterdamskom sveučilištu, postaje Profesor Lutz. Autor je prvog hrvatsko-nizozemskog rječnika koji je stvarao punih desetljeće i pol.