Yammat loves Lisabon

Lisabon, grad iz kojeg se kretalo u osvajanje novih svjetova … tako se nekako uzbuđeno osjećao i Yammat kad je kretao za taj grad. I kad je stigao, samo se prepustio, baš onako kako je jednom netko rekao “…pejzaži govore istim jezicima, pričaju iste priče o jednom starom kontinentu punom ratova i mira… I osjećaj je sjajan – ne misliti ništa, neka priče i duhovi povijesti prođu kroz mene povremeno… ovo je moja zemlja.”

 

 

 

 

 

 

 

Samo smo prvo omirišali Lisabon i ko prave “zelenjave” koje stalno misle na stanje planete, sjeli na vlak. I krenuli za Porto. Razmišljajući putem o tome što to klimatske promjene mogu napraviti ovoj zemlji kroz koju smo klizili, prisjetio se Yammat one grupe djece i mladih, koji su upravo zbog katastrofalnih požara koji se pripisuju upravo djelovanju klimatskih promjena, sudu u Strasbourgu tužili sve članice EU i još neke, njih 30, zbog toga što se ne drže obveza iz pariškog sporazuma. Pitali smo se jesu li ta stabla kraj kojih vlak ide, stabla baš hrasta plutnjaka koji ona završi kao pluto koje Portugal tako aktivno proizvodi i izvozi.

 

 

 

 

 

 

 

U Portu smo uronili u suludo lijepu knjižaru Lello, dom brojnih romana Josea Saramaga, ako možda porto i nismo pili, upili smo Porto, nismo se baš upuštali u pjevanje fada, slušali smo ga, lokalni hip hop (područje u kojem smo ipak stručnjaci), hip hop tuga kako ga zovu, učinio nam se prilično zanimljiv. A kad se ponovo vratismo u Lisabon, opet smo se izgubili u jednoj knjižari, Ler Devagar … pravom mjestu za opuštanje i početnoj točki za daljnja osvajanja tog divnog grada. Prošli smo most Vasco da Gama, bio je to sasvim jasan osjećaj da se, prelazeći moćni Tejo, prelazi više od 17 kilometara, odnosno taj najduži most u Europskoj uniji, drugi u Europi nakon krimskog, totalno nas je odvalio lisabonski akvarij, Oceanario de Lisboa, gušili se u originalnim portugalskim kolačićima, pastel de natama i njihovom prhkom tijestu, kremi od jaja i ono nešto malo vanilije i cimeta, lunjali tržnicom Feira da Ladra, jednom od najpopularnijih na otvorenom koja radi samo utorkom i subotom, zovu je tržnicom lopova… pa smo pritom provjeravali je li zaista zaslužila svoj nadimak. I sve te dojmove, povijest i sadašnjost te velike zemlje i velikog grada, uz pune tanjure i čaše, raspravili smo s onima koji su tu doma…. Jedna Zagrepčanka, turizmom se u Lisabonu bavi od početka 2000-tih komentira nam…. do negdje 2005. taj se grad još uvijek donekle sramežljivo nosio s turizmom a od tada, sve je nekako eksplodiralo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrtio nam se u glavi pritom Wendersov Lisbon Story, film koji zvukom otkriva taj grad… a koji smo mi, te 2022., na isti način otkrili vama, svojoj publici. I činilo nam se … ne, nije turizam još koban za Lisabon. Još je uvijek moćan, zanimljiv, tajne svakakve još skriva…